Tu sam jer više ne znam što da drugo radim, a znam da mi pisanje pomaže, iako više i ne znam koliko je ispisanih stranica završilo u smeću, koliko je blogova izbrisano. Možda ovaj ipak preživi. Sve što trebate znati je da je moj život ljubav, prema drugima, i prema onom što volim. I sve se vrti oko ljubavi, sva razmišljanja, i naravno sva moja mučenja i sve moje radosti. Pogotovo ove godine, kada sam osjetila kako je to kad te ostavi netko za kog bi dao sve, i kome bi mogao posvetiti ostatak života. Jednom mi je prijatelj rekao: "Bavi se nečim drugim, popuni rupe na srcu." Koliko sam samo puta to pokušala, možda je bolje odustati. Živjeti s rupama, prestati tražiti nešto što će ih popuniti, možda će doći samo. Imam dvije želje, jedna je upisati željeni fakultet i naravno završiti ga, iako mi je već toliko ljudi reklo da mi to baš i nije najbolji izbor, neki su me čak i pokušali i odgovoriti, i uspjeli su nakratko, no ta moja želja je jača od svih njih, jer to stvarno želim, to me najviše zanima, i osjećamo da bi mogla biti dobra u tome i uspjeti. A druga, možda nekima glupo zvuči, ali pronaći osobu s kojom ću provesti život, znači, opet ljubav. Otkad nema više njega, a prošlo je oko pola godine, više, nisam imala nikog, nema želje, uostalom , nema nikog takvog s kim bi uopće mogla imati ozbiljnu vezu. Dobro je i ovako, samo je problem u tome što on ne izlazi iz glave, a iz srca da ne pričam. |